Višak smrtnosti od Covida u pandemiji - Hrvatska je prošla dobro! (2)
Nedavno je objavljeno veliko istraživanje u The Lancetu Global age-sex-specific mortality, life expectancy, and population estimates in 204 countries and territories and 811 subnational locations, 1950–2021, and the impact of the COVID-19 pandemic: a comprehensive demographic analysis for the Global Burden of Disease Study 2021 koje se bavi viškom smrtnosti u najtežim godinama pandemije. Iako i ono ima svojih mana (ne promatra s obzirom na dob populacije) prati uobičajene standarde znanstvenog i popularnog praćenja podataka.
Poznato je da se višak smrtnosti nikako ne može gledati grubo pomoću ‘broja prijavljenih pozitivnih na PCR testu’ kako je to uobičajeno na popularnih javnim stranicama.
Jer, naravno, kriteriji za takvo ‘računovodstvo’ su različiti i ne uzimaju u obzir ključne okolnost koje su predodredile tijek pandemije u raznim zemljama. I dok je to početkom pandemije takav način naivnog gledanja možda davao neku informaciju u nedostatku boljih, danas baratati s takvim prikazima je u najmanju odraz teškog neznanja, a vjerojatnije odraz loših namjera, a najvjerojatnije oboje. Naime, ako tako malo znaš da ne barataš osnovnim paramatrima, onda šutiš - a ne izlaziš u javnost da bi ju uznemiravao.
Pogledajmo najprije višak smrtnosti vezan uz Covid, a kasnije ćemo pogledati ukupni višak smrtnosti. On je važan i zbog koletaralne štete koju su nanijele pandemijske mjere.
Sljedeći grafikon prikazuje višak smrtnosti u EU 27:
Višak smrtnosti je uglavnom određen siromaštvom zemalja, tj. BDP, jer to utječe na glavne uzroke povećane smrtnosti.
Niska očekivana životna dob (kratko trajanje života) i loše zdravlje u starosti, Covid je uglavnom bolest starijih (smrtnost starijih je 1.000-10.000 veća od smrtnosti djece) - siromašne istočnoeuropske zemlje stoje puno lošije od zapadnih
Debljina kao glavni komordbiditet - siromašne zemlje imaju deblje populacije, a Hrvatska je pri ulasku u pandemiju imala najveći % osoba s prekomjernom težinom u EU
Loš zdravstveni sustav. Primjerice, iako su početkom drugog vala kod nas skoro svi stariji koji su dolazili u bolnice i završavali na respiratorima umiralli, u Švicarskoj koja je imala sličan val kao i mi, uglavnom su preživljavali - velikim dijelom i jer su ih umjesto na respiratore stavljali na napredne HFOT sustave.
Pogledajmo debljinu kao glavni komorbiditet:
Zanimljivo je, međutim, sljedeće:
Hrvatska je pri ulasku u pandemiju bila druga najsiromašnija zemlja EU, pa je pravo čudo da je prošla bolje od ostatka ex-socijalističkih zemalja osim značajno bogatijih (i zdravijih) Slovenije i Estonije:
Sada se zna da su pandemijske mjere usmrtile puno ljudi - mehanizmi su razni. Primjerice, propuštanje pregleda i terapija (raka i ostalog), psihofizički utjecaji na populaciju - strah i anksioznost kao jedan od najvećih komorbiditeta, siromašenje kao uzrok stresa itd. (Hrvaske je odustala od ‘mjera’ i stoga imala do sada neviđeni gospodarski rast, jedan od najbržih u EU, od gubitnika do pobjednika).
Stoga su zemlje sa strogim pandemijskim mjerama imale veću smrtnost nego su trebale, a mjere im nisu zaštitile stanovništvo. Primjerice, čemu maske ako su se skoro svi vrlo brzo zarazili i stekli prirodnu imunost, i većina zarazila i nekoliko puta? Čemu lockdown za aerosolnu bolest? Skoro nitko danas ne misli da su te mjere bile korisne - međutim, bile su glavni poticaj za promociju cijepljenja, globalni narativ je bio ‘lockdownom do cijepljenja, pa nas cijepljenje spašava od lockdowna’.
A Hrvatska je jedina zemlja u EU (možda i u svijetu) koja je s modela lockdowna prešla na ‘švedski model’. (A propos, Švedska ima najmanji višak smrtnosti prilagođen na dob u EU.)
Napomena: Švedska je u stvari imala najslabije mjere i u 2. i 3. valu ali su kreatori oksfordskog indeksa mjera ‘zaključili’ da je za Šveđane ‘preporuka isto kao i naredba’, uobičajeni narativ pandemijskog establishmenta kad nisu mogli objasniti kako zemlja s najblažim mjerama ima najmanje umrlih. Ova anamalija tiče se jedino Švedske.
Međutim, ono što naročito zabrinjava je ogroman ukupni višak smrtnosti - kako u Hrvatskoj, tako i u skoro svim drugim zemljama koji je nastao nakon što su većina osjetljivih bili cijepljeni. Višak smrtnosti u 2021. je bio daleko veći nego u 2020. iako su stariji uglavnom bili cijepljeni već početkom godine. A višak u 2022. je također bio veći iako su do tada skoro svi već bili i prirodno imuni.
U svakom slučaju i ovdje se vidi da pada teza da su lockdownom do cjepiva bili spašavani životi:
I za kraj, pogledajmo još kvalitetniju mjeru, višak smrtnosti prilagađen na dob (zemlje s više starijih su osjetljivije jer stariji imaju daleko veću smrtnost), koji se smatra zlatnim standardom proučavanja viška smrtnosti. Iz rada prof. Pezera, koji je u skladu sa sličnim analizama drugih istraživača, pogledajmo višak smrtnosti koji uzima u obzir sezone respiratornih bolesti (tjedan 13 prethodne godine do tjedna 12 tekuće godine. U originalnom radu možete vidjeti da je Hrvatska prošla još bolje nego se čini na gornjim grafikonima:
