Hrvatska znanost je katastrofa: Radikalizirani znanstvenici u raljama pandemijskog marketinga

Iako svako malo tzv. znanstveni novinari poturaju fake news o kvaliteti naše znanosti, uključivo dijasporu, istina je tužna, primjerice:

Hrvatska sveučilišta, na kojima živi znanost, i kvaliteta im u svakoj državi odgovara znanosti, jedna su od najlošijih u Europi, uz stalni pad. Pogledajmo rang naša jedina tri sveučilišta na World University Ranking. Pri ovome ‘1200’ znači u stvari 1200-1500 itd.

Puno bolji od nas su npr. Slovenija i Srbija (čak i Sveučilište u Kragujevcu je bolje od svih naših), te sve EU države. Doduše minijaturna Malta od koje imamo 7 puta više stanovnika ima samo jedno sveučilošte na listi (mi 3), ali je ono bolje plasirano od svih naših. Male zemlje kao Latvija, Litva, Cipar — svi stoje bolje od nas!

Prema AD znanstvenom indeksu, kojim se naša svevučilišta znaju hvaliti kad netko po zakonu velikih brojeva upadne u Top 2%, zapravo je samo 3,1% znanstvenika uključenih u indeks na 4 glavne institucije među 10% svjetskih znanstvenika (da smo prosječni, bilo bi uključeno 10%).
Povjerenje u znanost je jako nisko. Iako bi povjerenje u znanost trebalo biti vrlo visoko (na koncu, svi koristimo telefone, GPS, avione i druge tekovine znanosti), više od pola učenika 7. razreda OŠ ne vjeruje znanstvenicima:

Bez sumnje, ovako lošoj kvaliteti i percepciji znanosti jako doprinosi i prostituiranje znanosti tijekom pandemije. Za javnu percepciju svakako, a i za kvalitetu. Zamislite kako se osjećaju i kako su motivirani oni dobri znanstvenici nakon svega što smo gledali u pandemiji. U kojoj su znanstvenici koji su namjerno ili nenamjerno pomagali pandemijskom marketingu imali uloge kakve su imali i predstavljali znanost.

Nedavno smo svjedočili zombi okupljanju ‘ponajboljih hrvatskih znanstvenika’, medijski pompozno praćenom. Napisao sam ‘zombi’ ne jer bih mislio da su sudionici ili organizator zombijii, nego jer je dosta jasno da je glavna svrha bila promocija i pranje imagea znanstvenika koji su se osramotili u najvećem znanstvenom izazovu našeg doba - pandemiji, odnosno indirektno promoviranje njihovih neslavno umrlih ideja uvođenja najstrožih mjera, koje su pokušali nametnuti radikalnim znanstveničkim aktivizmom, do tada neviđenim u svijetu znanosti.

To vidimo po tome jer su glavne zvijezde bila 4 ‘naša’ znanstvenika iz dijaspore (sve strani državljani, ne znam da li su zadržali hrvatsko) predvođeni i onim koji se otvoreno hvali da je početkom pandemije stjerao Vladu u kut i ‘Plenković nije imao izbora nego proglasiti lockdown’. Kako to da su od svih znanstvenika iz dijaspore zvijezde bili baš 4 koronaška aktivista. Zašto nije bilo više znanstvenika iz Hrvatske, među kojima isto ima odličnih? Zašto se kao glavne zvijezde nameću znanstvenici koji se već desetljećima hvala otkrićem lijeka za rak, ili ključnim koracima za njega, i to - za tako važnu globalnu temu - baš u hrvatskim medijima (pogledajte ovdje), a da ih nitko o tome na tom skupu ne upita? O tako krucijalnoj temi? Kako to da su glavne zvijezde ovog ‘festivala znanosti’ daleko iskočile iz područja svojih kompetencija pokušavajući nametnuti radikalne društvene intervencije, a da ih nitko o tome ništa ne pita - baš o onome u čemu su postali najslavniji u Hrvatskoj? Važno je ono što se kaže, a i što se prešuti.

Tako da smo u situaciji da se 4 koronaška znanstvenika iz dijaspore predstavlja kao ono najbolje što imamo u znanosti.

Radikalizacija znanstvenika u pandemiji

Potrebno je osvijestiti kolko su znanstvenici bili radikalizirani znanstvenici u pandemiji. Neki znanstvenici su bili toliko radikalizirani da su neutemeljeno tražili i čak zahtijevali brutalne društvene intervencije nastupajući neznanstveno, pa čak i antiznanstveno.

Ugavnom su bili bez ikakve kvalifikacije u epidemiologiji - a i kad su diletantski (amaterski) nešto probali izračunati, to nije dobro završilo - vidite primjere niže. Često su i iz inozemstva pokušavali nametnuti smrtonosne i barbarske ‘mjere’ iako su, dolazeći kod nas, uporno kršili i naše postojeće.

Pitamo se kako je moguće da dobar znanstvenik iz npr. virologije nastupa kao neprikosnoveni autoritet iz epidemiologije, odnosno je li moguće da ne zna da nema nikakve kvalifikacije. Je li moguće da bacačica kugle inzistira da nastupi kao skakačica u vis, a da i ne zna da nije kvalificirana iako jest ‘sportašica’? Ili bismo u tom slučaju morali posumnjati u njene namjere? Jer zaista je teško prepostaviti da bacačica kugle ne zna da joj kompetencije nisu u skoku u vis?

Ovo zaista nije teško shvatiti, pa tako i znanstvenik Rudan za znastvenika Đikića početkom pandemijei kaže da je nestručan: “… akademik Đikić nije specijalist u području epidemija zaraznih bolesti, već molekularni biolog stanice, pa stoga vjerojatno ne procjenjuje relativnu važnost pojedinih javno-zdravstvenih mjera koje su poduzete na isti način kao epidemiolozi.”, te za znanstvenika Štagljara: “Zanimljivo je kako se vodeći svjetski znanstvenik iz Toronta, poput Igora Štagljara, ne osjeća dovoljno specijaliziranim pisati o ovoj temi. Vrijedi malo razmisliti o tome.”

Usprkos snažnim i dvogodišnijm, često i histeričnim zahtjevima ovakvih znanstvenika, Hrvatska je prešla na tzv. švedski model', nije prihvatila novi lockdown i druge brutalne mjere (osim velike pogreške s propusnicama), nije nakon prvog vala zatvarala škole, nije inzistirala na cijepljenju djece (samo 0,5% mlađe od 12 je cijepljeno), i baš zato je i imala puno manju smrtnost nego se očekivalo i prošla je dobro, puno bolje nego zemlje koje su prihvatile lockdown, a bile u našoj kategoriji.

Ti znanstvenici su bili očito znanstveno u krivu, i ostali na pogrešnoj strani povijesti. Kako pravi znanstvenik kad je u krivu, prizna grešku i iz nje nešto nauči, a ovi nisu nikad priznali iako nema sumnje da mogu zbrojiti 2+2 i vide koliko su bili u krivu, s pravom se pitamo je li motiv njihova djelovanja bilo nešto drugo nego znanstvena istina. U svakom slučaju, svojim neznanstvenim, radikalno aktivističkim angažmanom su zauzeli mjesto u javnosti drugim znanstvenicima i narušili povjerenje u znanost.

Važno je napomenuti da ne kažemo da su imali ikakav drugi motiv vezan uz nijhov probitak, naprosto je moguće da su i oni bili žrtve pandemijskog marketinga. Ali ostaje pitanje kako da to nisu prepoznali - kako neki od njih nisu znali da agresivno, aktivistički istupaju u području s kojim nemaju baš nikakve veze.

Farmaceutska industrija i marketing

Farmaceutska industrija je jedna od najbogatijih na svijetu i notorno puno ulaže u marketing, promociju i ostale prodajne napore, ponekad čak i više nego na istraživanje i razvoj.

Za mnoge od najvećih farmaceutskih tvrtki troškovi marketinga i promocije mogu premašiti 30% ukupnih prihoda, ovisno o tvrtki. Na primjer, 2020. godine sedam od 10 najvećih farmaceutskih tvrtki potrošilo je više na prodaju i marketing nego na istraživanje i razvoj. Neke tvrtke, poput Pfizera i AbbVieja, izdvajaju više od trećine svojih prihoda za prodaju i administrativne troškove, što uključuje marketing. Nasuprot tome, njihovi troškovi istraživanja i razvoja obično se kreću između 15% do 20%. O tome postoje zaista brojni izvori, kao Top 10 pharma companies spent more on sales, marketing than R&D in 2020, Big Pharma - Investing Boldly in Advertising and Profits, not R&D ili naprosto pitajte ChatGPT, recimo imate upit ovdje.

Pfizer je 2021.-2023, u samo tri godine imao oko 85 miijardi dolara prihoda od cjepiva za Covid, te je poznato da se ono prodavalo uz iznimno veliku maržu, i čini se uz maksimiziranje profita. Nemamo pouzdane načine vidjeti kolika je profitna marža, ali neki izvori tvrde da je trošak proizvodnje bio samo 10% od prodajne cijene. Indikaciju da bi to moglo biti istinito daje i cijena AstraZeneca cjepiva koja ga je je prodavala po cijeni troška, i tržišna cijena je bila oko 1/10 Pfizerove cijene.

Zanimljivo je da je i CEO Pfizera bio izjavio da u akutnom dijelu pandemije neće težiti profitima, kao i AstraZeneca, ali se iz nekog razloga to kasnije promijenilo.

Pfizer je pak 2021.-2023. potrošio čak 8,5 milijardi dolara samo na oglašavanje (to možete vidjeti u godišnjem izvješću na stranici 70). Pri tome je utrošak u 2023. bio za preko 100% veći nego 2020. To, naravno, nisu svi troškovi promocije jer oni uključuju i druge zanimljive stavke, kao što kaže sam Pfizer: “We believe that we have taken an industry-leading role in evolving our ethical approaches to U.S. direct-to-consumer advertising, interactions with, and payments to, healthcare professionals and medical education grants”.

Ne kažem da se to događa u Hrvatskoj, naime ikakvo plaćanje za promociju visokoprofitabilnog proizvoda, do tada najvećeg i najprofitabilnijeg u povijesti farmaceutske industrije. Možda Pfizer baš u Hrvatskoj ne odvaja za marketing kao u svijetu, nego ima drugačiji poslovni model.

No, zanimljivo je da i Pfizerova mala podružnica u Hrvatskoj imala u 2022. oko 17% prihoda odvojeno za ‘promociju i oglašavanje’. Moglo bi se stoga pomisliti da se i kod nas odvaja srazmjerno, samo nekim drugim kanalima. Primjerice, na Covid cjepivo smo od Pfizera potrošili vjerojatno oko 400 milijuna eura, pa bi netko mogao izračunati da je možda i do 50 milijuna uloženo u promociju, a onda bi se morali pitati kojim kanalima (jer ne vidimo direktne oglase), i tako dalje.

Bilo bi nepristojno pomisliti da je misterioznim kanalima odvajano još puno sa strane, jer vjerujem da su naučili iz ovog slučaja kad su liječnicima plaćali iz drugih država: “U optužnici američkog suda pod točkom 30. kaže se da je najmanje od 1997. do kraja 2004. Pfizer Hrvatska, odnosno Pharmacia Hrvatska koju je kupio Pfizer plaćao liječnike koji su radili za institucije hrvatske Vlade. Novac je, kažu, bio namijenjen da se utječe na propisivanje Pfizerovih i Pharmacijinih lijekova te da se osigura da regulatorna tijela daju odobrenje za stavljanje na listu njihovih lijekova.”

Doduše, možda malo sporije uče jer imamo kasnije i ovaj slučaj: “Justice Department Announces Largest Health Care Fraud Settlement in Its History - Pfizer to Pay $2.3 Billion for Fraudulent Marketing”.

No, postoje i drugi kanali kako se može graditi utjecaj u zajednici znanstvenika (koji su mnogi i ljiečnici). Recimo, prema upravo objavljenom istraživanju je samo u 2020.-2022. recenzentima u znanstvenim časopisima samo u SAD za samo 4 časopisa (The BMJ, JAMA, The Lancet, New England Journal of Medicine) plaćeno 1 milijarda dolara!

Prosječno (medijan) plaćanje liječniku je bilo 7600 USD, a za istraživanje 153.000 USD. To možete vidjeti ovdje:

To naravno nema baš nikakve veze s time da je sam vođa sekte znanstvenika koji su zahtjevali lockdown, druge mjere, cijepljenje djece protiv Covida, ujedno sam izdavača jednog (doduše drugorazrednog) časopisa, u kojem se objavljivanje jako skupo plaća (pa ga neki uvrštavaju u tzv. predatorske časopise) ovako govorio protiv AstraZeneca cjepiva u najgledanijoj informativnoj TV emisiji - podjećamo, onoga koje se prodavalo po cijeni troška, tj. po 1/10 cijene od konkurentskoga. No, zamislite, čak i da je to bilo malo lošije, budući da smo ga jedinog imali u velikim količinima, ne bi li epidemiološki bilo jako dobro da se koristi makar i ono, ako spašava živote.

Nakon ovoga dobio sam poruku od jedne od najvišepozicioniranih osoba u javnom zdravstvu da je to ‘novi val u lijes AZ cjepiva’ i da sada ‘možda AZ nećemo moći ni donirati’:

Naravno, ružno bi bilo i pomisliti da smo Gordan i ja bili meta plaćenog marketinga uz sve one optužbe u velikim medijima da smo upravo mi odgovorni za smrti jer smo bili ključni u odustanku od lockdowna i propasti projekta ‘cijepljenja djece kao strategije izlaska iz pandemije’, od strane ‘uglednih’ novinara koji su istovremeno sami kršili i one mjere koje smo imali (dakle, nisu vjerovali u ono što govore) ili organizatore grupa linča na društvenim mrežama.

Bilo kako bilo, evidentno je da farmaceutska industrija jako ulaže u marketing, i da su glavni akteri povećali ulaganja u marketing tijekom pandemije, i marketing vezan uz pandemiju stoga nazivamo pandemijski marketing.

Kakvi su znanstvenici koji imaju veze s pandemijskim marketingom?

Za početak, važno je uočiti da ne kažem da su navedeni znanstvenici akteri pandemijskog marketinga, da su imali koristi direktno ili indirektno. Moguće je da su samo žrtve pandemijskog marketinga, pa su i oni povjerovali da se trebaju uključiti u pandemijske teme, da imaju sposobnosti koje nemaju i čisto iz brige za ljude požurili zahtijevati radikalne, brutalne društvene mjere za koje su mislili, makar i pogrešno, da zaustavljaju epidemiju. Možemo reći da je možda pandemijski marketing radikalizirao te znanstvenike - postali su ekstremno radikalni, što prije (javno) nisu bili.

Važno je ipak uočiti da neki od njih vole pričati o novcu i da su dobili velike prilike za komercijalnu i istraživačke budgete.

Laka kategorija

Pogledamo li neke od najistaknutijih znanstvenika u raljama pandemijskog marketinga možemo čak i pomisliti da su njegove najlakše žrtve bili oni koji su imali najmanje uspjeha u znanstvenom radu, pa im je trebala neka druga tema.

Jedan od najaktivnijih u medijskom prostoru je Zlatko Trobonjača, koji je uporno tražio najstrože mjere, a najpoznatiji je po izjavi Pa ja bih i svoga unuka od 15 mjeseci cijepio protiv COVID-a!

Razmjere radikalizacije ovog znanstvenika možemo vidjeti iz mnoštva izjava poput ove:

Kakav je to znanstvenik i iz kojeg područja, da se tako hrabro upustio u tražene radikalnih epidemioloških mjera za čitavo naše društvo, o čemu se možete uvjeriti ovdje? Glavna stvar po kojoj se nadmeću, i daju si važnost znanstvenici su citati. Pogledajmo citate g. Trobonjaače.

U bazi znanstvenih radova na g. Trobonjaču otpada 44 znanstvena i pregledna rada (dajem i linkove da možete provjeriti ako sam slučajno pogriješio), zadnji je iz 2022., a od 2017. (zadnjih 7 godina) je svega 5 radova (!) i oni se odnose na transplataciju bubrega i mehaniku koljena!

U CROSBI bazi nema broj citata, ali tu se možemo obratiti bazi Google Scholar koja pokazuje da je na radove od 2017. skupio bijednih 13 citata (ovdje se nalaze i neki drugi članci koje CROSBI vjerajatno ne broji u znanstvene ili ima neki drugi razlog da nisu uvršteni)!

Pitate se vjerajatno, kakve on ima veze s epidemiologijom, kad je tako uporno i agresivno ulazio ne samo u epidemiološka razmatranja, nego i na osnovu njih tražio radikalne, brutalne društvene mjere? Pitam se i ja, pogotovo kad vidim ovakve njegove naivne uratke ili epidemiološke prognoze. Ponekad imamo povoda sumnjati čak i u znanstvenu ili, naprosto, numeričku pismenost kad tvrdi da bi se ‘moglo dogoditi’ da slučajevi počnu padati, nakon što već neko vrijeme padaju.

Razmjere njegove vjere u nadnaravna svojstva cjepiva možemo vidjeti i iz izjava puput ove:

Možemo zaključiti da ako odbacimo sumnje u aktivno sudjelovanje u pandemijskom marketingu (jer nema razloga sumnjati u etičnost naših znanstvenika), da je g. Trobonjača bio zaista teška žrtva pandemijskog marketinga.

Saša Ceci je alfa mužjak hrvatske znanosti, član Upravnog vijeća naše najvažnije i najveće znanstvene institucije Institut Ruđer Bošković. U zadnje vrijeme mu ide jako dobro, pa se tako hvali da ‘ima strašno puno para’ koje ne zna kako će potrošiti iako ne zna što će istraživati (‘još nema ona prava pitanja’).

On je od 2013. do 2017., u pet godina, imao prema Google Scholar svega 40 citata, što je jako čudno za fiziku u kojoj se citati štancaju kao ludi:

U razdoblju 2018.-2020. mu je upala sjekira u med jer ima zbilja puno članaka u što se možete uvjeriti ovdje. Međutim, radi se o CMS kolaboraciji u koju su uključeni skoro svi i cijeli odjeli israživačkih institucija u EU koji se bave tom temom. Recimo, uključen je cijeli Cecijev odjel (ne znam da li i čistačica), pa tako članke potpisuje često i 2000+ autora. Možete misliti koliko je važan doprinos svakog od nijh? Rekao bih da ga ipak ‘nosi’ 10-20 autora, jer kako bi točno kolaborialo 2000 autora na članku od par stranica, koji skupi ponekad i samo desetak citata? Pazite, tako važan članak da ga i 2000 autora ili ‘autora’ kasnije spomene samo ukupno 10 puta.

Kad podijelite broj citata s brojem autora - jedna od mjera koju mnogi preferiraju - dolazimo do patetičnog broja citata za našeg Cecija! No, još je zanimljivije da od 2020. Ceci više nije potpisan na radove CMS kolaboracije na koju se odnose ti radovi. Kako to? Možda se tu krije odgovor na pitanje kvalitete njegova rada i stvarnog doprinosa.

Za ilustraciju njegova rada sam 2022. napravio pregled njegovih radova uz ispriku znanstveniku Ceciju, zajedno s radovima njegovih kolega s odjela, ilustrirano onime čega je objavio stotine - selfija. Ovaj je bio gol ili polugol iz kupaonice. Tužno, znam.

Jako je zanimljivo da ovaj znanstvenik nema baš nikakve veze s epidemiologijom, pa je tako izjavljivao

Ipak, sve to ga nije spriječilo da uporno traži radikalne društvene intervencije bazirane na epidemiologiji iako se sam pohvalio da je ovo najvažnija analiza koju je napravio. Tragikomično, znam.

Poznat je i po vulgarnim obračunima s građanima koji nisu dijelili njegove stavove, primjerice “Ja najiskrenije ne znam koji je ku**c tim ljudima” i po zalganjem na cijepljenje djece ‘da ne brinu da će nekoga zaraziti’ (cjepivom koje ne štiti od zaraze).

Andrej Trampuž je možda najčudniji znanstvenik vezan uz pandemiju u Hrvatskoj. On ima dosta citata - ali skoro sve iz bakterijskih upala po ugradnji umjetnih zglobova?!

Ovo nema baš nikakve veze s epidemiologijom, i krajnje je čudno da je Slovenac iz Njemačke imao toliku prisutnost u glavnim medijima nekoliko država s često istim porukama u kratkom vremenu (primjerice Možda će biti i 4. i 5. i 6. doza, ali naš plan je da se vakciniše celo stanovništvo (Za Srbiju)).

Pitanje je čiji je to ‘naš’ plan, i što on ima s cijepljenjem, pogotovo u Srbiji, Hrvatskoj i BiH? Pretpostavimo li da je on naprosto žrtva pandemijskog marketinga, pa je tako povjerovao u cijelu priču da iznosi neistine kao “necijepljena djeca vjerojatno će napuniti intenzivne odjele” (teorijski nemoguće), ali se i pitamo kako se to dođe na vodeće TV stanice u nekoliko zemalja s istom radikalnom porukom (‘bit će potrebna 4. i 5. doza’).

Trampuž je bio baš jako prisutan u hrvatskim medijima, u što se možete uvjeriti ovdje. Vidjet ćete i sami da je u nekom trenutku potpuno promijenio mišljenje i postao radikaliziran.

Nakon što sam podnio optužni prijedlog, on se primirio i uglavnom jer prestao zastrašivati po hrvatskim medijima i tražiti radikalne epidemiološke mjere.

Teškaši - znanstvenici iz dijaspore

Znanstvenici iz dijaspore koji imaju veliku potrebu nastupati u našim medijima su se često svađali, pa vjerojatno i mrzili. Pogledajte primjerice svađu Đikića i Štagljara oko toga tko zavarava javnost senzacionalistički način najavljući izum lijeka za rak (istina je: obojica).

S početka pandemije pamtimo i svađu Rudana i Đikića (u mojoj prepisci postoji i prepiska s Rudanom gdje je on sretan da sam ja izabran kao Osoba godine, a ne Đikić, kojeg očito ne podnosi), pa tako Đikić nije ni ušao u Znanstveni savjet nego je Rudan umjesto njega ugurao Bana. O tome kako je Rudan dizajnirao Znanstveni savjet, i kako je stjerao Vladu u kut, pa ‘Plenković nije imao izbora’ nego proglasiti lockdown, imamo Rudanovo svjedočanstvo ovdje Najvažniji Povijesni dokument o lockdownu u Hrvatskoj.

Međutim, ujedinili su se u sramotnom, ali neuspješnom pokušaju nametanju radikalnih epidemijskih mjera, brutalnih društvenih intervencija i sada su dobri drugovi, iako svi odreda državljani zemalja u kojima borave. Štagljar se čak smatra primarno državljaninom Kanade. Evo ih zagrljeni na slici sa spomenutog nedavnog događaja:

Pogledajmo najprije neke detalje o znanstveniku Igoru Štgaljaru. U javnom prostoru on često voli pričati o novcima, što je čudno za osobu posvećenu znanosti.

Primjerice ovdje ‘kako ne dobija ništa od farmaceutski kompanija, ali će dobiti dio od ‘biliona dolara kad se počnu slijevati’ i tako dalje:

Međutim, on grize i na sitno, pa se je prebogate Kanade pokušao dobiti kod nas projekt od nekih 300.000 eura, pa kad nije uspio, bio je jako ogorčen. I to za onaj isti lijek za koji je još 2017. rekao: “Na pitanje u kojoj su fazi njegova istraživanja lijeka za karcinom pluća te mogu li se pacijenti nadati da će u budućnosti takvi karcinomi biti izliječeni Štagljar je rekao kako je sretan da može reći kako oboljeli mogu biti sretni i zadovoljni.” Većina pacijenata od te brze i teške bolesti vjerojatno nije imala još puno života, a pitanje koliko je etičko davati ovakva lažna obećanja oboljelima i njihovim obiteljima.

On je poznat i po mnogim drugim prijelomnim otkrićima koje dovode do lijekova za najteže bolesti, ali - čudno - o tome uglavnom izvještavaju mediji i našoj zemljici, a ne globalno, iako se radi o globalno ogromnim problemima i rješenjima koja lako moguće zaslužuju Nobelovu nagradu.

U listopadu 2020., usred najsmrtonosnijeg pandemijskog vala dolazi u Hrvatsku te za nas zahtjeva najstrože mjere, ali onda se par dana ponosno slika kršeći i one koje imamo. Demagoški traži zatvaranje restorana, a sam u njima krši mjere: “Primjerice, u posljednjih mjesec dana u Zagrebu i Splitu bio sam u nekoliko restorana gdje su ljudi bili jedni uz druge u zatvorenim prostorima, pjevalo se i plesalo, i nikome ništa. U Kanadi bi u toj situaciji došla policija i zatvorila restoran.”

Sa svojim kompanjonom Rudanom također javno krši mjere. Primjerice, Rudan objavljuje ‘discipliniranu’ fotografiju s maskama, ali Štagljar na svom Facebook profilu objaljuje sliku njih dva nasmijana bez maski:

Puno bi se moglo o Štagljaru, pogledajte ovdje, ali činjenica je da on nema nikakve reference iz epidemiologije, a tragikomičnim izračunima (bez)opasnosti virusa s početka pandemije pokazuje da ni kao epidemiolog-diletant (amater) nema baš potencijala, a možda ni osnovnih znanja: Pokazuje elementarnu matematičku nepismenost pri minoriziranju virusa.

Zanimljivo je da i sam priznaje da se ne osjeća kompetentno pisati o pandemiji!

Međutim, uskoro se potpuno radikalizira, te nastupa kao stručnjak u epidemiologiji na osnovu koje traži za nas brutalne društvene intervencije. Pitanje je naravno, kako i zašto se radikalizirao i potpuno iskočio iz svog područja ekspertize i postao Rudanov pandemijski asistent. Je li moguće da bacačica kugle ne zna da nije kvalificirana za skok u vis? Ima tli to veze s prekidom njegova projetka života (testiranju ‘lijeka’ na Jordanovcu jer se ne smije provoditi na imunokompromitiranim pacijentima dok je virus prisutan) i izgledima da ponovo krene ako postanemo ‘zero-covid’ zona?

Drugi na redu je znanstvenik Nenad Ban. On je dosta uspješan i ima puno citata, iako opet ništa iz epidemiologije (ispričavam se ako mi je promaklo). No i on je sklon plasiranju senzacionalističkih ‘uspjeha’ u medije kao ovaj Objavio rad koji ‘ima težinu Nobelove nagrade’, ali pitanje je zašto se znanstvenik koji je još prije 10 godina objavljivao “radove s težinom Nobelove nagrade” angažirao kao kovid-agitator u Hrvatskoj koristeći isključivo neznanstvene metode propagande.

Općenito ga koronaški krugovi znaju proglašavati ‘skoro pa Nobelovcem’ jer je bio u timu dobitnika Noboleve nagrade i zaista i jest koautor jednog od važnih radova - ali on je (bez šale) nastao tako da je dotični Nobelovac nabavio tada najbolji mikroskop i dao asistentima da pobroje tisuće veza među molekulama, što je naš Ban revno i napravio. Zatim Shvatili smo princip za razvoj turbo antibiotika, Tim profesora Nenada Bana otkrio Ahilovu petu SARS-CoV-2.

Pitanje je kakvom znanstveniku treba takvo besramno medijsko pomoviranje.

Ipak, i on se radikalizirao, iako pokazuje da mu epidemiologija nikako ne ide, primjerice:

Iako 2022. i ptice na grani znaju da cjepivo ne širi od prijenosa kaže Bit će potrebno dodatno cijepljenje da se val širenja uspori
Ne barata osnovnim podacima, a zagriženi je aktivist u Hrvatskoj, ne i svojoj Švicarskoj
Kaže da se epidemija “širi eksponencijalno”, a ona je u padu

… i tako dalje, možete pogledati ovdje.

Znansvenik Ban je pak najpoznatiji po TV nastupu kad (iako se igrao epidemiologa) nije znao objasnti kakve su to mjere i zašto tražili on, Rudan, Štagljar i Đikić. Ovaj nastup sigurno ulazi u anale sramoćenja u javnom prostoru i nakon njega se neko vrijeme Ban medijski pritajio (iako je prije toga bio vrlo prisutan), te se kasnije jalvljao uglavnom sa samopromocijom i općim znanstvenim temama, izbjegavao je pandemiju, s pravom.

Ovu sramotu, zamuckivanje i gugutanje, je neugodno i za gledati. I to o temi gdje on pokušava nametnuti radikalne društvene intervencije:

Ogromno je pitanje zašto se i Ban ovako radikalizirao jer je preozbiljan znanstvenik da ne bi znao da nema nikakve reference za, a očio i vrlo slaba znanja o, epidemiologiji i na osnovu toga je pokušavao u tuđoj zemlji isposlovati brutalne, smrtonosne mjere!

Ivan Đikić je poznat svima po svom skoro pa svakodnevnom zastrašivanju i zahtijevanju brutalnih smrtonosnih mjera. I on ima jako puno citata i solidan je znanstvenik (iako daleko od onoga kako ga slave, jer takvom nekom ne bi trebalo hvalisanje izuma lijekova ili osnova za lijekove za najteže bolesti kao što je karcinom). On je još prije 20 godina bio na tragu lijeka za rak! Pogledajte njegova otkrića ovdje.

I on ima puno citata, previše da ne bi bio svjestan da nema referenci iz epidemiologije, pa je jako čudno da se tako angažirao sa zaista čudnim i pogrešnim stavovima.

U njegovoj režiji imamo i jednu od najodrvratnijih fotografija pandemije, gdje on i Ceci sjede kao predstavnici Znanosti bez maski, dok djeci pod maskama u Vukovaru populariziraju znanost:

Zanimljivo je da Đikić često priča o novcima. Ponekad on, ponekad novinari, ali teško je za pretpostaviti da oni sami otkriju te stvari koje često i nisu javne. Netko im je dojavio - pitanje tko?

Pitanje je kako se Đikić ekspresno preorijentirao od nekoga tko je minorizirao virus do zagovornika najoštrijih mjera, te tko je i kako radikalizirao znanstvenika Đikića, ali je zanimljivo ovo poziranje s osnivačima BioNTech, Pfizerovog ključnog parntera u cjepivu za Covid:

No, kod Ivana Đikića nas zbunjuje i da je, odjednom, nakon završetka pandemije, počeo pričati protiv profita farma industrije, kojoj se ‘ne bi smjelo dopustiti da diktira cijenu lijeka’ i zarađuje prevelike profite. Za vrijeme pandemije, kad su se na cjepivu koje je trebalo spasiti nebrojene živote, napravili najveći profiti farma industrije ikada, i to tako da su farma kompanije diktirale cijenu, nije rekao ni riječi? Možda gornja slika objašnjava zašto. Pogledajte sami:

Igor Rudan je bez ikakve sumnje vođa koronaške sekte koji se i sam hvali kako je upravo on satjerao Vladu u kut i ‘Plenković nije imao izbora’ nego proglasiti lockdown.

Znanstvenik Igor Rudan ima zaista puno citata, pa čak i iz epidemiolgije, ali neke potpuno drugačije - koja se, što se tiče zaraznih bolesti, uglavnom odnosi na dizenteriju (proljev). Tragikomični njegovi pokušaji epidemiološkog modeliranja za ovu pandemiju pokazuju njegove kompetencije, recimo

ovaj ‘model’ koji je i objavio u svom časopisu kao ‘realistični model’ (u stvari množenje s 10)
još primitivniji ‘model’, množenje s dva
sulude i nemoguće mjere GPS praćenja, korona-free zona za turizam (koridori kroz Hrvatsku, Bugarsku, Slovačku, Sloveniju i Crnu Goru kao prvu ‘korona free’ zonu) pokazuju elementarno nerazumijevanje epidemiologije ovog virusa.

Zanimljivo je da on i Đikića smatra nestručnim.

Ni njemu nisu strani komercijalni interesi vezani uz znanost pa tako imamo Kako je Rudanov medijski projekt profitirao u vrijeme pandemije, zatim podizanje stranica pod svojim imenom za ‘com’ domeni, usred smrtonosne pandemije, a koja služi i promociji njegovih komercijalnih interesa.

Rudan je ključ razumijevanja svega što se događalo u pandemiji, pa svakako treba pogledati zapise o njemu na Infodemija.

Ostatak

Plejada znanstvenika-aktivista koji su se nekim čudom našli u epidemilogiji, iako s njom nemaju ništa, a niti im ikako ide uključuje mnoge druge neobične likove. Evo primjerice Luka Čičin-Šain. Lik kojem je trebalo 9 godina da doktorira, ali ma citata naročito zadnjih godina. No od 2018. mu 40% citata nosi jedan članak koji je kolaboracija 150 znanstvenika, razumijete vjerojatno o čemu se radi.

Za njega imamo indicije da iza njega stoji neka PR mašinerija, jer su mu izjave i statusi često pismeni, a ovako izgleda njegov dopis poslan u jednu nedjelju (kad, pretpostavljamo, PR službe ne rade): Odgovor koronaškom fanatiku Čičin-Šainu.

Pogledajmo i razdraganost što je na TV, uz ‘život kao bombonjera’, dok ljudi najviše umiru (a on se upravo bori za smanjenje smrti i to tako da napada druge da su krivi za smrti). I ovdje možemo vidjeti slabije baratanje hrvatskim jezikom.

Pogledajmo njegove kompetencije u epidemiologiji. Mislim da je za početak dovoljno ova dva ‘modela’ odnosno projekcije:

Ovo, kao i druge bisere, možete naći na njegovoj stranici na nezavisnom fact-checkeru Infodemija.

Ali podsjetimo da se ovaj agresivni zagovaratelj lockdowna i cijepljenja sve djece sam jako boji cjepiva, ali to ga nije spriječilo da navaljuje na cijepljenje sve djece, primjerice ‘kao strategije izlaska iz pandemije’ ili ovako:

Pogledajmo kako se naš Luka sam boji cjepiva:

Čini se da se Luka zaista boji cjepiva, jer je ovo objavio nakon druge doze: DOBRO JE! Zanimljivo je da se ovakav pobornik cijepljanja djece cijepio tako kasno, i to tek nakon što je Njemačka najavila da će necijepljeni prilikom povratka iz nekih zemalja, u koje je spadala i Hrvatska, morati u 10-dnevnu karantenu. Nije se valjda Luka uplašio da će morati u karantenu po povratku s ljetovanja u Hrvatskoj? Na to bi mogla ukazivai njegova izjava ‘nema više obaveznog testiranja za mene’, umjesto neke primjerenije, kao ‘spašavat ću živote’ (jer i tada i kasnije tvrdi da cjepivo zaustavlja širenje)?

Toliko je sretan od cijepljenja da i objavljuje svoj QR kôd, koji, prema svjedočanstvima, mnogi i koriste za ulazak u noćne klubove kad je to bilo moguće samo s testom (ako nisu cijepljeni), pa se tako zaraza u Hrvatskoj širi jače.

Nažalost, često je širio i druge dezinformacije, kao primjerice da cjepivo štiti od zaraze, kad je već bilo poptuno jasno da to nije istina:

Javnost se nakon ovakvih izjava može utemeljeno pitati je li on naročito naivna žrtva pandedmijskog marketinga, ili se čak radi i o nekim drugim stvarima kad je tako intenzicno zagovarao cijepljenje djece, bustere i magična (nepostojeća) svojstva cjepiva.

No, naš Luka je samo još jedan znanstvenike kojega možemo povezati s negativnim utjecajem pandemijskog marketinga, i naravno, nadati se da je samo žrtva. Više je takvih, ali za većinu njih čudi kako to da su postali tako agresivni aktivisti oslanjajući se na područje u kojem nemaju nikakvih kompetencija - epidemiologiju.

Bernard Kaić je znanstvenik iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i glavni epidemiolog. On se pak zbilja mahnito zalagao za lockdown i cijepljenje djece, ali je po medijima cvilio da je to neuspješno jer ga nitko ne sluša - pogledajte ovdje. Ima li veće sramote za glavnog epidemiologa u prilici života da pokaže kompetencije da ga nadležni ne slušaju u području u kojem je glavni državni ekspert, pa još o tome uporno cvili po medijima?

Zanimljivo je da i naš Mali Mujo - tako se naime sam predstavlja na društvenim mrežama kad nastupa kao epidemiolog - nije rekao ni ‘a’ o enormnim profitima farmaceutskih kompanija, iako se prije toga predstavljao kao borac protiv profita i zaštitnik građana od gramzivosti farmaceutskih kompanija:

Možemo li reći da je Kaić prava žrtva pandemijskog marketinga kad se ovako promijenio? Više o paradoksu koji se zove Kaić pročitajte ovdje: Teško neznanje i nerad glavnog epidemiologa HZJZ.

Ovo su samo neki primjeri znanstvenika žrtava pandemijskog marketinga. Neke druge možete naći na Pandemija.hr i, temeljitije, na Infodemija.org.

Na ovoj slici su potpisnici Apela znanstvenika koji su tražili ‘najoštrije mjere’ i/ili kasnije agresivno, višegodišnje nastojali na toj agendi. U centar možemo slobodno staviti poker znanstvenka iz dijaspore kao njihove vođe:

Ključna pitanja koja se nameću su:

kako su se ti znanstvenici našli u raljama pandemijskog marketinga
kako i zašto su izašli daleko izvan svojih kompetencija i na osnovu toga zatjevali radikalne društvene intervencije u Hrvatskoj, upravo one koje su trebale ekpsplozivno povećati dobit farmaceutskih kompanija
kako i zašto su u kratkom vremenu napravili potpuni zaokret u svom razmišljanju, recimo Rudan po slijetanju u Edinburgh 13.3.2020., u jedan od globalnih centara Billa Gatesa, koji je bio glavni u nametanju lockdowna širom svijeta (Kako su Bill Gates i partneri iskoristili svoju moć da kontroliraju globalni odgovor na Covid - uz malo nadzora), a i ostvario je ogromne dobiti na dionicama proizvođača cjepiva, recimo BioNTech (Najnevjerojatnija priča koje nema u medijima: U studenom 2019. Zaklada Billa i Melinde Gates (BMGF) je investirala 55 mil. USD u BioNTech, malu gubitašku kompaniju iz Njemačke (samo u prvih pola 2019. gubitak oko 90 mil. eura).)
zašto su većina njih inzistirali na oštrim mjerama i neki i na cijepljenju djece i nakon što je njihov neprikosnoveni vođa Bill Gates priznao da su ‘pogrešno mislili da je opasnije nego što je, male smrtnosti, kao gripa, opasno uglavnom za starije’ i nakon što je priznao da cjepivo ne štiti od infekcije.